Mjesto kroz koje se u istoriji češće prolazilo, a rjeđe živjelo. Pod planinom Zlatarom, među šumama i brdima, uokvirena jezerima Nova Varoš živi i opstaje već više od 500 godina. Samo pravi ljubitelji prirode znaju da se ovde kriju neka od najatraktivnijih prirodnih bogatstava.

Uvek na raskrsnici puteva, bilo je suđeno da bude više mjesto kroz koje se više prolazi, a rjeđe živi. Tako je ostalo sve do današnjih dana, kada većina turista, Novu Varoš zna tek kao prolaznu stanicu na putu kada iz Beograda, Novog Sada, Čačka ili Užica krenu prema jadranskom primorju. Iskreno se nadamo da ce se ta navika promjeniti i da će se sada prolaznici više zadržavati ili ciljano dolaziti u ovu malu , prijatnu Varošicu. Nad Novom Varoši izdiže se planina Zlatar, dugačka 22 kilometra, široka 12 kilometara, sa najvišim vrhom Golo brdo, od 1627m n/v. 

Najkraći put do Golog brda i susjedne Velike Krševe je ibarskom magistralom. U Novoj Varoši skreće se lijevo prema Sjenici (postoji putokaz) i nakon 6 km dolazi do skretanja za Vodenu poljanu (1450 m). Do Vodene poljane vodi solidan, a sada snjegom prekriven, makadamski put u dužini od 3.8 km. Put u početku ne obećava i izgleda jako loše, ali se nakon kritičnih 50 metara stanje znatno popravlja. Na Vodenoj poljani nalazi se šumska kuća u sastavu “Srbijašuma“ i manastir Sv. Kozme i Damjana. Nakon prestanka sa radom rehabilitacionog centra “Zlatar“, episkop je odlučio da iznad centra podigne ovaj manastir kako bi ljudi ipak imali gdje da dođu da se oporave i liječe. 

Kada dođete ispod samog vrha, ugledaćete stazicu . Samo treba preskočiti žičanu ogradu i na Golom brdu (1627 m) protivgradna stanica. Susedni vrh zove se Velika Krševa (1625 m)vrh je krševit, do njega se dolazi pravo sa Golog brda, za nekih 15 minutaSad je sve pod snježnim pokrivačem, tako da tu razliku između Golog brda i Velikog Krša nemožemo uočiti. Uglavnom imamo lijep pogled. 

Spoj mediteranske i planinske klime, maksimalan broj sunčanih dana, blagotvorni vazduh obogaćen terpentinom i ozonom, beskrajni vidici…mjesto je koje smo odabrali za odmor i bjeg iz gradske vreve i Sarajevskog smoga a i iz ski centara koji okružuju naš rodni grad. Zlatar je zvaničnom uredbom Vlade republike Srbije proglašena za vazdušnu banju. 

Dane smo provodili šetajuči po bogatim gustim četinarskim šumama. Sama planina obiluje izvorima, šumskim jagodama, borovnicama, pečurkama, kupinama, lekovitim biljem i poljskim cvećem.To smo se osvjedočili i u ljetnim periodima kad smo prvi put došli u ovaj kraj zbog netaknute prirode, čistog vazduha ali i zbog jedne ptice, koja je do skoro bila pred istrebljenjem. Reč je o kralju svih ptica – Bjeloglavom supu. Njegovo prirodno stanište je u klisuri rjeke Uvac. Osim dobro uređenih i markiranih šetačkih, kao i biciklističkih staza koje su i sada u peridu našeg boravka bile očišćene i pripremljene za šetače , uživali smo i u  ski-stazi dužine 955 m, sa ski-liftom dužine 850 m, koji polazi iz centra grada i vodi skoro do hotela Panaorama koji u svojoj ponudi ima i vrlo atraktivan adrenalin park. 

Došli smo, upoznali nove ljepote regiona, nove ljude i običaje. Slike će Vam reci više od rječi , a mi čemo Vam toplo preporučiti ovu za nas novotkrivenu destinaciju i sve njene ljepote.

Autor: Samela Zelić

Желите да дате своје мишљење о овој вести? Напишите га у коментарима испод.

turizam priroda zlatar