Reportaža: Pravac na Uvac!

turizamiputovanja.com 10. август 2014. године Туризам Природа Коментари

Zlatarinfo logo (foto: Emil Sel)

Iako leto 2014. i nije ono na šta smo navikli, kada dođe ovo godišnje doba, zajedno sa živom u termometru, moja želja za avanturom, istraživanjem i uživancijom počne vrtoglavo da raste.

Ovog puta sam rešila da probam nešto sasvim drugačije – da kajakom obiđem najzanimljivije meandre u Srbiji – meandre reke Uvac, a sve to uz pomoć drugara iz Wild Serbia-e.

Nakon razmatranja da li ići sopstvenim prevozom, sa mojim dragim, odlučujem se za drugu, komplikovaniju varijantu, pa busom krećemo iz Paraćina. U Beogradu se  nalazimo sa vodičem Aleksandrom i još dve devojke, pa nas petoro krećemo put Zlatara. Usput nam se pridružuje ekipa iz Valjeva i milimo Ibarskom magistralom uz “prijatnih” +40°C. Pre Čajetine svraćamo u kafanicu “Knežević”  i probamo specijalitet ovog kraja – fantastičnu kompet lepinju (za samo 150 din). Aleksandar nam kaže da ako to pojedemo za doručak, moći ćemo da veslamo celog dana bez problema. Nakon sedam sati vožnje napokon stižemo. Smeštamo se u lepu planinsku vikendicu u iščekivanju sutrašnjeg dana.

(foto: Emil Sel)(foto: Emil Sel)

Jutro, buđenje i magla, baš mnogo magle. I veoma hladno. Pitam se da li će ovako biti sve vreme… Pakujemo se i krećemo ka jezeru. Pridružuju nam se novi avanturisti iz Beograda i Novog Sada. Dok pripremamo kajake, iz magle izranjaju čarobni predeli Zlatara i… konačno sunce! Ulazimo u kajake, dobijamo instrukcije i avantura može da počne!

(foto: Emil Sel)(foto: Emil Sel)

Osećaj se ne može opisati, to se mora doživeti! U kajaku si, moraš da upotrebiš sopstvenu snagu i napregneš mišiće, oko tebe umirujuća zelena boja vode i vegetacije koja podseća na morsku; mir i tišina.

Negde je obala skoro vertikalna, stenovita i tu počinje carstvo beloglavih supova.  Društvo u kajacima počinje polako da se opušta, kreće upoznavanje i smeh. Neko kaže kako ptice snimaju situaciju ko je najslabija karika. Ali zaista, bez šale, ovi kraljevi neba sa rasponom krila i do 3 metra fasciniraju i izazivaju strahopoštovanje. Nije svejedno kada ste na teritoriji jedne ovakve grabljivice. Pored nas prolazi katamaran krcat turistima koji nam mašu i slikaju nas (izgleda da smo, pored beloglavih supova, glavna atrakcija).

(foto: Emil Sel)(foto: Emil Sel)

Voziti kajak je prilično jednostavno i zabavno. Brzo osvajamo krivinu za krivinom dok blagi vetar nežno talasa ujezerenu vodu. Gde nema vetra, imate osećaj da klizite po ogledalu. Ali ono što definitivno morate da uradite ako jednom dođete na ovo mesto je da se zavalite u kajak, ili još bolje da kao ja legnete, zažmurite i potpuno se opustite i uživate u trenutku.

Posle 7 km veslanja pristajemo na obalu i krećemo u laganu šetnju do vidikovca Molitva. Prija da malo protegnemo noge i odmorimo ruke. Nadmorska visina brzo raste, pa ne možemo da odolimo pogledu i stalno zastajkujemo kako bismo slikali meandre. Stižemo na vidikovac i sada pada jedna grupna fotografija.

Ptice su nam još bliže i još više iznenađuju svojom veličinom, a lepota predela ispred nas oduzima dah.  Tek sada imamo potpuni uvid u morfologiju kanjona i razdaljinu koju smo prešli kajakom.

(foto: Miljana Ćupurdija)(foto: Miljana Ćupurdija)

Nakon povratka sa staze, sledi kupanje. Temparatura vode je idalna, ali ipak moramo da uđemo u kajake i krenemo nazad. Oblaci počinju da se navlače. Prija hladovina posle celog dana provedenog na suncu. Još jedna poslastica koja nas ovde čeka je ulazak sa vode u pećinu koja je deo Ušačkog pećinskog sistema. Tavanica je niska, pa morate paziti kako veslate. Cela družina je u pećini. Iznad nas lete slepi miševi. Jezivo i fantastično! Iako nam se ovde sviđa, moramo da nastavimo veslanje.

Umor nas polako stiže, a i oblaci. Počinje da pada kiša. Ali ne ona koja kvari raspoloženje, već ona koja daje poseban doživljaj kada ste na vodi. Bolju završnicu nismo mogli da očekujemo. Nažalost, sve što je lepo ima kraj, pa tako i ovo druženje. Pakujemo se i krećemo za Beograd, pa Paraćin…

(foto: Dragana Milošević)(foto: Dragana Milošević)

Obilazak Uvačkih meandara na ovaj način je za mene bio idealan,  jer sam u jednom danu uživala u kajakingu, planinarenju i speleologiji, tako da,  ako ovog leta nemate priliku da otputujete negde daleko, budite sigurni da za dobar provod kilometraža nije bitna – ako se raspitate malo bolje, otkrićete da egzotiku i avanturu možete pronaći i u Srbiji! Srećno!

Autor: Jovana Veljković

Желите да дате своје мишљење о овој вести? Напишите га у коментарима испод.

turizam priroda


Коментари

Коментари који садрже псовке, увредљиве, вулгарне, претеће, расистичке или шовинистичке поруке биће обрисани. Мишљења изнета у коментарима су мишљења аутора коментара и НЕ ОДРАЖАВАЈУ ставове редакције портала. Слањем коментара прихватате горе наведене услове и услове наведене у Правилима и условима коришћења портала.